IVU Novosti 13/94 objavile su pjesmu o velikoj boli i patnji koju je napisao Nicola Thomas. Govori o živoitnjama koje su uzgajane u tvornicama, i koje, nakon duge patnje budu servirane isjeckane na vrelom tanjuru prosječnog čovjeka, u ovim, posljednjim godinama dvadesetog stoljeća.

Pjesma ima dvije teme. Najprije, govori o važnosti borbe da se životinjama da pravo da žive u najprirodnijim mogućim uvjetima: na otvorenom umjesto između četiri zida, i hodajući po zemlji a ne na metalnim rešetkama.Ukoliko ustrajemo na tako brutalnom odnosu prema životinjama, to će ponašanje ljudsku vrstu učiniti još brutalnijom. Zatim, prosječni građanin se mora uvjeriti da ljudska bića mogu mnogo bolje živjeti konzumirajući malo ili nimalo mesa, ne oslanjajući se na životinjske proizvode kao što su jaja i mliječni proizvodi , jogurt, sir, kefir i drugo. Koliko zdravstvenih problema, koliko onečišćenja, koliko problema uzrokovanih siromaštvom bi se riješilo i olakšalo kada bi se proširila svijest da ljudska bića ne moraju sakupljati svoju snagu na račun životinja.

U pjesmi "Čas", veliki portugalski pjesnik Miguel Torga, pokazuje nježnost koju osjeća prema životinjama. Osoba koja nije pisac, ali je osjetljiva, potapšat će kravu po boku, ili glavu teleta kad bude išla na sajam, ili će pomilovati zeca kada bude posjetila domaćinstvo ili farmu.

Kako možemo razumjeti osobu koja, nakon što je upravo potapšala ili pomilovala životinju, sjeda za stol i časti se obrokom u kojem su komadići životinje? To je nešto paradoksalno, ali još uvijek razumljivo. Neki se još sjećaju hranjenja iz djetinjstva. Drugi, koji nemaju tako dobro sjećanje, primjećuju što mnoge majke i očevi danas svakako rade. Sa zagrljajem, ili poljupcem, malo lukavosti - gle, ide avion! - ili pak ćuškom, utrpavaju djeci u usta hranu koju ona često ne mogu ni vidjeti, a kamoli okusiti. Kakav smrad, kakav oblik! - Nije slučajnost da djeca odbijaju jesti meso i ribu.

Teško je izgubiti uvjetovanost koju smo stekli u tako ranoj dobi. Uče nas oni koji nas hrane i oni koji nas brane od tako mnogo nepoznanica i opasnosti kad smo mali. Treba nam godina i godina da shvatimo da nije sve čemu nas uče obitelji, učitelji, prijatelji i mediji, na čast ljudskoj rasi.

Čas

Umirena, kratka scena:
na pašnjaku,
janje
nježno pase,
ushićeno,
majka ovca zaustavlja se u žvakanju,
i život
se zaustavlja i gleda.

Miguel Torga